Tehničke vještine se odnose na poznavanje procedura rada, tehnike izvođenja poslovnih operacija, umijeće rada s određenim mašinama, rad s softverima na računaru, sposobnost primjene brojeva, znanje stranih jezika, a analitičke vještine na sposobnost učenja, odnosno brzog usvajanja novih znanja i vještina.
Uslužno osoblje treba da vlada osnovnim tehničkim vještinama koje podrazumijevaju:
- forlegiranje;
- nošenje tanjura;
- nošenje pladnja;
- savijanje salveta i
- stavljanje i skidanje stolnjaka.
Forlegiranje znači prenošenje hrane uz pomoć žlice i vilice. Forleger je naziv za spoj žlice i vilice koji ima funkciju hvataljke kojom se hrana prenosi iz ovala ili posude na tanjur gosta. Forlegiranjem se dobiva na brzini, ali se postiže dobar efekt i kod prezentacije hrane ukoliko je uslužno osoblje vješto.
Žlica se stavi ispod vilice, a zatim se dobrom pozicijom napravi stabilna hvataljka. Vrlo je važno da se pribor postavi pravilno, a vještina forlegiranja se vježba.
Nošenje više tanjura u jednoj ruci tehnika je neophodna konobarima kako bi učinkovitije obavljali svoje radne zadatke. Vrlo je važno da konobar vlada ovom vještinom kako bi istovremeno mogao uslužiti više gostiju, ali i ubrzati proces raspremanja stola.
Svi tanjuri, bez obzira na veličinu i oblik, imaju obod i unutrašnjost tanjura. Vrlo je važno da se dno gornjeg tanjura ne naslanja na unutrašnjost donjeg na kojem je servirano jelo jer postoji opasnost da se naruši dekoracija i isprlja tanjur koji će dalje isprljati stolnjak prilikom serviranja. Obod je dio tanjura koji koristi konobarima za nošenje, a unutrašnji dio kuharima za serviranje.
Nakon što se ispruži dlan lijeve ruke, desnom rukom se stavi tanjur na kažiprst, srednji prst i prstenjak, dok mali prst i palac ostaju iznad tanjura uz obod i služe kao oslonac za sljedeći tanjur koji će se postaviti.
Tijelo nikada ne smije da bude oslonac pri nošenju tanjura. Ukoliko se servira vruća hrana, na ugrijanim tanjurima koristi se konobarski ubrus (hangla) kako bi se tijelo zaštitilo od opeklina.
Prilikom serviranja treba voditi računa da se protein (meso, riba ili drugi glavni sastojak u jelu) postavi do gosta, na tzv. poziciji 6h. Važno je voditi računa o ovom prije nego što se dođe do stola gosta kako bi konobar samo elegantno spustio tanjur, bez okretanja iznad glave gosta.
Nošenje pladnja pripada osnovnim vještinama konobara bez obzira na tip i vrstu ugostiteljskog objekta u kojem radi. Pladanj se nosi u ruci s kojom se ne piše, tj. dešnjaci u lijevoj, a ljevaci u desnoj ruci.
Pladanj se nosi tako što se prsti rašire u vidu lepeze, a zatim se na njih stavi pladanj s svojim središnjim, centralnim dijelom.
Više boce ili čaše su pozicionirane do tijela, a niže s vanjske strane. Treba voditi računa o teretu, pa se teža stavljaju na centralni dio i do tijela, a lakša pića i prazne čaše od tijela, prema vanjskom rubu pladnja. Neki konobari stavljaju pepeljare do sebe radi balansa. Kada se skida s pladnja, koristi se obrnuti redoslijed. Prvo se skida ono što je posljednje stavljeno. Nikad ne treba dozvoliti gostu da uzima sam s pladnja jer postoji opasnost od gubitka balansa i prevrtanja.
Pri serviranju kave, praksa je da se tanjurići slože jedan na drugi, te da se tek pred gostom postavljaju šaličice na njih jer se dobiva na prostoru. Treba izbjegavati pretrpavanje pladnja.
Nikada ne treba spuštati pladanj na stol ispred gosta. Konobar treba prići gostu i s njegove desne strane spustiti narudžbu, a zatim jednako učiniti s ostalim gostima krećući se u smjeru kazaljke na satu.